XS
SM
MD
LG

Skica za portet: Svetislav Štetić (47), fudbalski Don Kihot

 

Fudbal kao život

 

   Malo je fudbalskih klubova u pećinačkoj opštini u kojima Svetislav Štetić nije „stavio svoj pečat“: kao igrač ili trener. U ovom sportu dokazivao se i kao sudija.

   - Ozbiljnije sam se počeo baviti fudbalom kao trinaestogodišnjak - kaže Svetislav Štetić Štele - To je bilo u pionirima beogradske Crvene zvezde, koje je trenirao Toma Milićević. Živeo sam u to vreme u Ogaru, koji nije tada organizovano radio sa pionirima. U Crvenoj zvezdi sam bio godinu i po dana, ali zbog obaveza u školi morao sam se vratiti u Ogar , odn. FK Šumar, gre ostajem jednu sezonu. Sledeći klub mi je bio staropazovačko Jedinstvo, gde sam igrao i za omladince, ali i za prvi tim. Posle godinu dana, odlazim u Armiju. Po izlasku, vraćam se u Crvenu zvezdu, drugi tim (trener Vladimir Petrivić Pižon). U to vreme, igrali su u našem najpolarnijem klubu, između ostalih, Stojković, Jugović, Lukić, Savićević, Mihajlović…Imao sam priliku da s njima odrađujem treninge. Igrao sam, potom, za Budućnost iz Dobanovaca jednu sezonu. Fudbalski put odvodi me u Muru iz Murske Sobote. Na žalost, zbog poznatih dešavanja 1991. godine, morao sam da se vratim u Srbiju, mada sam imao potpisan predugovor sa Šturmom iz Graca. Nastavljam u Tehnoauto Sremu iz Sremskih Mihaljevaca (jedna i po sezona). Dokazivao sam se i u Napretku iz Popinaca, Donjem Sremu iz Pećinaca. Pećinčani su tada bili u najnižem rangu, ali su uspeli da se reorganizuju i da dođu čak do Treće lige. Međutim, već sam bio u godina i ljudi iz kluba su mi se zahvalili na saradnji. Bio sam i u Mladosti iz Prhova, Sremu iz Sremskih Mihaljevaca, za koji sam čak prošle godine odigrao nekoliko utakmica.

   Kao trener, Štetić je najpre počeo raditi sa omladincima Donjeg Srema.

   - Radeći sa mladim fudbalerima Donjeg Srema, školovao sam se kao trener i polagao za licence - nastavlja Štele - Nadam se da ću uskoro polagati i za A licencu. Dok sam radio sa omladincima pećinačkog kluba, ujedno sam vodio privatnu Školu fudbala, gde sam najmlađe fudbalere od 6-7 godina pripremao za pionirski, odn. kadetski pogon Donjeg Srema. Na žalost, zbog nesporazuma sa upravom kluba, koja mi nije dozvoljavala da koristim igralište za treninge, jednostavno, raspustio sam Školu fudbala. Trenerski rad sam nastavio u Prhovu, Sremskih Mihaljevcima, 13 maju (Beograd), Šumaru iz Ogara i do skoro, Napretku iz Popinaca.

   Šta je teže: igrati ili voditi ekipu sa klupe?

   - Bez ikakve dileme, lakše je biti igrač - priznaje Štetić - Kao trener morao sam da razmišljam i o svojim, ali i o protivničkim igračima. U ovim sredinama trener mora da vodi računa i da li je teren treba da se pokosi i obeleži, da li ima dovoljno lopti ili da li igrači imaju potrebnu opremu. U svakom slučaju, vrlo je teško biti trener. Uslovi kao uslovi su, neosporno, sve bolji. S druge strane, zavisite o stotinu drugih faktora. Na žalost, politika je mnogu ušla u sport uopšte. Od nje zavisi da li će klub dobiti donacije, odn. da li ćete se uopšte i takmičiti. U krajnjem slučaju, i da li ćete biti trener! Ako mislite da opstanete, morate da ćutite i da radite kako drugi kažu. Mislim da tada i niste trener.

   Da li vam se čini da ste, po malo, „fudbalski Don Kihot“?

   - Na žalost, da! - ističe Štetić - Fudbal nam sve više propada. Već sam rekao da se politika mnogo uplela. Pare dolaze kako dolaze, ide se iz ranga u rang. Međutim, sve to stane jednog dana. Svi se razbeže. Pogotovo kada treba da daju svoj dinar. Ukratko, trebalo bi promeniti kompletnu garnituru ljudi koji vode naš fudbal. Neki su tu i decenijama.

 

 

Svetislav Štetić, fudbalski Don Kihot