XS
SM
MD
LG

Sjaj i beda šimanovačkog fudbala

 

Pogrešno ulagana sredstva

 

   Nekada je bio “od ugleda klub”, ne samo u Sremu, već mnogo, mnogo šire. Pre nešto više od četiri decenije Hajduk 1932 je igrao u Novosadsko - sremskoj ligi, u konkurenciji klubova iz Novog Sada, Temerina, Bačkog Jarka, Gajdobre, Bačkog Petrovca, a sada konkurenti nad njim popravljaju gol-razliku.

   - Neki su iskoristili “svojih pet minuta” i svojevremeno ulagali u infrastrukturu - kaže Nebojša Jovanović, svojevremeno prvotimac Hajduka 1932 i u više navrata trener - Mi smo ulagali u više “nabeđene igrače”, nego one prave. S vremena na vreme, u klubu su bili viđeniji ljudu, ugledni privrednici. Međutim, posle godinu-dve i oni su odlazili. Šimanovci, kao sredina, ovu sramotu trebalo bi da prihvate kao realnost. Samo smo krivi za sve ovo, niko drugi! Ima nas mnogo u selu, bivših igrača ili trenera i trebalo je da se organizujemo i da dovedemo ovaj klub bar do normalnog funkcionisanja. Najmanje je bitno u kom bi rangu trebalo da se klub takmiči. Sredstva koja Opština Pećinci ulaže su više nego dovoljna I novac je najmanji problem. U ovom trenutku je najvažnije stvoriti normalne uslove za rad i “dobar voljni momenat” ljudi koji bi stajali iza fudbalera. Kasnije bi sve došlo samo po sebi: kako kvalitetni treneri za rad sa seniorima i mlađim fudbalerima, tako igrači. Jednostavno, ljudi u ovoj sredini su upali u opštu apatiju što se tiče sporta.

  U vreme “procvata šimanovačkog fudbala”, pre četiri i po decenije, jedan od “ključnih igrača” bio je Dušan Živanović - Kljukec (69). Za Hajduk 1932 igrao je od 1962 do 1980 godine.

   - Generacijski smo u ono vreme bili isti ili slični - ističe Dušan Živanović - Imali su ogromnu volju, entuzijazam. Nismo imali para i jedva smo čekali vreme kada bi se na igralištu družili. Selo nas je podržavalo, a nama je bila čast kada šetamo kroz Šimanovce, a ljudi s nama popričaju. Imali smo tada na treninzima mnogo više publike, nego sada na utakmicama, koja nije bila “previše sportski pismena”, ali se uvek s nama radovala, ali i tugovala. Teško je bilo, tada, igrati protiv školovanih igrača, koje su vodili školovani treneri. Mi smo imali srce i izuzetno razvijen kolektivni duh.

   Seća se Kljukec, pomalo sa setom, čuvenene utakmice u Irigu, koja je odlučivala o plasmanu u viši rang.

   - To je bio meč pretposlednjeg kola Sremske lige - vraća film Dušan Živanović - Nama je trebao bar bod. Do pred kraj gubili smo 2:1. Pet minuta pre kraja, Radiša Radosavljević ulazi u igru i ubrzo je nadljim napravljen je penal. Sudija je bio vrlo korektan i hrabar. Vlatko Maričić je izjednačio. Sećam se da je golman otišao u jednu stranu, a lopta odskakutala u drugu. Malo je nedostajalo da je golman stigne. Čim je Radnički krenuo sa centra, sudija je odsvirao kraj utakmice. Mi smo osvojili vredan bod, ali je, zato bilo nekoliko igrača koji su završili u Domu zdravlja u Rumi, zbog “ispraćaja” od domaćih navijača.

   Prebogata je istorija Fudbalskog kluba Hajduk 1932. Na žalost, to je “samo istorija”: stvarnost je tabela, koja pokazuje 15 poraza iz isto toliko utakmica Međuopštinske lige Srem. Gol-razlika je 9:100, uz kaznu od -9 bodova. Fudbalsko igralište, koje je u samom centru sela, prepuno je iskopanih rupa od krtica.

  U ovom trenutku je najmanje bitno koliko će bodova Hajduk 1932 imati na proleće. Mnogo je važnije vratiti ga na “pravi put”!

   Kako?

 

 

 

Igralište Hajduka 1932

Nebojša Jovanović

Dušan Živanović - Kljukec

Kako klub vratiti na pravi put