Klub je uvijek iznad svih. Iznad trenera i igrača u njemu. Iznad uprave koja ga vodi. Jednostavno iznad svih. To je manje više svima jasno. Međutim, u nekim situacijama to treba isticati iako je to dobro poznato.

Iako je svima poznato da igrači, ma kakvi bili, nisu veći iznad kluba, pojedinci u Igokei izgleda misle suprotno. Igokea je okupila sjajan tim, dovela je kvalitetnog trenera Gagija Nikolića ali i dalje se ne mijenja ništa.

Šta je najveći problem ?

Javna je tajna da Igokea razigrava igrače za agencije. Igrači dođu tu, budu neko vrijeme i onda odu dalje. Ne svi koji su u timu ali dio ekipe je tu po takvom principu. Međuti, samo razigravanje igrača i nije loše. Problem je kada igrači postanu sebični zarad statistike.

Šta time žele postići ? Pa koji će ozbiljan tim dovesti nekog isključivo radi brojki ? Ako igrač ''sili'' šut pa ima veliki broj poena, može otići u neki poluprosječni evropski tim. Svaki ozbiljan trener će pogledati na koji način igrač postiže te poene. Nije isto kada neko ima 15-20 poena iz 20 šuteva po meču i kada neko da 15-20 poena iz desetak šuteva. Na kraju krajeva, pa nismo djeca. Nije košarka samo poeni. Košarka je skup svih stvari. Skok, timska igra, odbrana, sve su to itekako bitne stvari kada neko dovodi igrača. Zato je apsolutno nelogično to kako igraju igrači Igokee.

Kako oni to igraju ? Imaju nekoliko načina. Timske akcije se najmanje igraju. Ali zato soliranje i silenje šuta je itekako često. Često se desi da čim pređu centar šutiraju trojke. Golden Stejt tako može igrati jer imaju Stefa i Kleja ali Igokea ne može tako igrati jer niko sem GS nema Stefa i Kleja. Isto tako, česte su akcije gdje igrači Igokee driblaju loptu 15-20 sekundi, ostali su statični i onda ide neki težak šut.. Jednostavno kada mnogo igrača solira i igra za sebe, izgubi se bilo kakva hemija i zato onda ima tih akcija gdje jedan igrač dugo dribla loptu a ostali stoje kao ukopani.

Najbolja slika cijele sezone Igokee jeste meč u Podgorici. Prvo poluvrijeme su odigrali odlično. Bilo je i tu loših odluka i pogrešno selektovanih šuteva ali teško je odigrati savršeno poluvrijeme.Ali onda drugo poluvrijeme totalno skandalozno odigrano. Bez ikakve timske igre. Svako za sebe je igrao. Budućnost je okrenula rezultat a kada su to uradili, kod igrača Igokee nije bilo ni ž od želje da uzvrate svom rivalu i na kraju su ubjedljivo poraženi. Nije sramota izgubiti u Podgorici pa ni ubjedljivo ali je sramota kada igrači imaju očajan pristup bez ikakve želje i energije. Bilo je još mečeva gdje su pojedini igrači Igokee igrali za sebe a ne za tim ali ovaj meč navodimo kao primjer jer je to poslednji meč Igokee.

Da li igrači Igokee misle naštetiti klubu ? Samo će sebi naštetiti. Igokea je bila i prije njih a biće i nakon njih. Igokea je osnovana davne 1973. godine kada ovi igrači nisu bili ni rođeni. Trajaće Igokea i nakon njih, ma koliko nekima od njih bilo svejedno kako će klub proći. Naštetiće oni više sami sebi. Jednom će ovo sve proći i ostaće sjećanja. Na igračima je da li će ih navijači i simpatizeri Igokee pamtiti kao momke koji su se borili, davali maksimum i ostvarili dobar rezultat sa klubom ili će ih pamtiti kao arogantne umišljene sebičnjake koji ne igraju za tim nego za sebe. 

Do kraja sezone je ostalo još dovoljno da igrači poprave utisak. Ima i vremena i prostora za popravljanje situacije. Samo je bitno jedno. Da li igrači Igokee stvarno žele donijeti nešto klubu ili će do kraja ostati sebični ? Na njima je kakvu će odluku donijeti u skladu sa kojom će se i odnositi prema klubu i igri.

I na kraju ćemo se vratiti na početak jer je ovo sve jedan začarani krug. Klub je uvijek iznad svih.

Foto: Igokea Republika Srpska