Foto: Bleatcher Reaport

Hrvatska je imala dosta sjajnih košarkaša koji su igrali na vrhunskom nivou. Jedan od njij je i naš sagovornik, Gordan Giriček. 

Giriček je svoju košarkašku karijeru počeo sa 12 godina u lokalnom klubu Jedinstvu a pred kraj 1992. je došao u Cibonu. Igrao je seniorsku košarku u Doni koja je bila razvojni timCibone a u sezoni 95/96 zvali su se Frank. Prvu sezonu u Ciboni imao je u sezoni 97/98.

''Ja sam u Cibonu došao 1992. oko našeg Božića. Tada sam bio izlazno kadetsko. Igrao sam u juniorskoj ekipi Cibone. Prvu seniorsku sezonu u Ciboni igrao sam 97/98 a seniorsku košarku sam prije toga igrao za Ciboninu drugu ekipu. Ta ekipa se jedne godine zvala Dona a jedne Frank. Prva sezona za Cibonu bila je 97/98. Tada sam imao 20 godina i tada je bila utakmica sa Partizanom'', kaže Giriček.

Cibona je tokom 90-ih bila tominantna u Hrvatskoj i redovno je igrala Evroligu.

''Meni je bilo super u Cobini. Ja se nikada nisam plašio zdrave konkurencije. Ko je bolji, taj zaslužuje da igra. Kada je bio neko bolji poput Slavena Rimca ili Zdravka Radulovića, meni to nije bilo opterećenje nego izazov da pokažem da sam bolji. Na kraju krajeva vjerujem da smo motivisali jedni druge da budemo bolji igrači. Konkurencije se nisam plašio i bio mi je gušt da nekog koga sam gledao na televiziji, da sam sada igrao sa njim i da imam šansu da u jednom trenutku možda postanem bolji'', kaže Giriček.

Cibona je redovno osvajala naslove prvaka u Hrvatskoj za vrijeme Giričekovog igranja za ''Vukove''. Međutim, ekipa je možda mogla ostvariti neki veći rezultat u Evroligi.

''Sigurno da ostaje žal za nekim rezultatom. Ostaje žal što nismo ostvarili neki rezultat u Evropi na tragu 80-ih kada je Dražen bio u klubu. Nekoliko puta smo ispadali u osmini finala.  Jedne sezone imali smo dobru ekipu ali smo izgubili od Efesa za ulazak u četvrtfinale. Te sezone smo dobili Partizan dva puta a oni su te sezone igrali F4. Te godine smo imali zaista dobru ekipu i ostaje žal što nismo prošli na F4 sa tom ekipom koju smo imali.''

Giriček je igrao sa mnogo sjajnih igrača u Ciboni. Jedan od njih bio je i današnji trener Gorice, Josip Sesar.

''Bio je izuzetno talentovan, možda najtalentovaniji od svih nas. Bio je jako dobar igrač. Na kraju se malo izgubio a koji su razlozi to bi najbolje on mogao reći. Imao je talenta najviše od nas i imao je predispozicije da napravi jednu lijepu karijeru. Koliko sam uspio ispratiti, imao je dobrih uspjeha sa Goricom. Jedne godine bio je i najbolji trener u Hrvatskoj. Bio je igrač koji je razmišljao glavom i sigurno da je to prenio i u trenerski posao tako da ima potencijala da bude dobar trener u budućnosti'', ističe Giriček.

Nakon Cibone, Giriček je otišao u inostranstvo. Prva njegova sezona u inostranstvu bila je u CSKA iz Moskve. U sezoni 01/02 zajedno sa Mirsadom Turkanom činio je sjajan tandem jer su kombinovano davali preko 40 poena po utakmici.

''Miki je bio sjajan saigrač. I zabavan van terena i jako koristan na terenu. Em je bio dobar skorer em je imao puno skokova, znao se postaviti u pravo vrijeme na pravo mjesto kada je skok u pitanju. Iz istog smo podnevlja i dosta slično razmišljamo i bio mi je gušt igrati sa njim. Na kraju krajeva meni se karijera isprepliće sa njegovom. Zajedno smo završili u Fenerbahčeu u zadnje dvije godine moje profesionalne karijere. Čak sam se i čuo sa njim prije neki dan i održavamo kontakt. Kao tandem u CSKA bili smo mladi ali smo napravili dobre stvari u CSKA. Kao što si i rekao mislim da imamo preko 40 poena u prosjeku u CSKA, što nas, koliko sam čuo, čini najboljim tandemom od postanka Evrolige.''

U CSKA je Giriček sarađivao i sa legendom sovjetske košarke, Valerijem Tihonenkom. Tihonenko je kao igrač osvojio zlato na OI u Seulu 1988. godine a poslednjih desetak godina je generalni menadžer u Astani.

''Tihonenko je prekrasan čovjek i dobar trener. Sada vodi ekipu Astane u Kazahstanu. Imao sam priliku ga sresti ponovo nakon dugo vremena, kada sam preko NBA radio za Junior NBA pa sam išao u Kazahstan raditi sa djecom na par dana. Tada smo se vidjeli i uvijek mi ga je drago vidjeti. On mi je pružio šansu kada je bilo najpotrebnije meni. Moja prva godina van Hrvatske što nikada nije lako kad si stranac. On mi je dao šansu, vjerovao je u mene a ja se nadam da sam mu na najbolji način vratio. I dan danas imamo dobar odnos i obojici je drago kada se vidimo. Za njega imam samo riječi hvale i kao igrača što sam uspio pratiti dok sam bio mlađi i kao čovjeka'', naglašava Giriček.

Nakon CSKA, Giriček je otišao u NBA. U sezoni 2002/03, debitovao je u dresu Memfisa. Među saigračima su mu bili i Pau Gasol i Džejson Viliams.

''Kroz cijelu moju karijeru u NBA, igrao sam sa brdom odličnih igrača, koji će danas sutr abiti u ''Kući Slavnih'', osvajači NBA titula. U Memfisu kako si spomenuo bio je Gasol za koga znamo šta je sve uradio i on je neko ko će biti član i Kuće Slavnih u Americi ali i Fibine Kuće Slavnih. Osvajač je brojnih edalja sa velikih takmičenja. Njegova karijera najbolje govori o njemu. Džejson Viliams je po meni bio jedan vrhunski plejmeker koji bi se bolje snašao u današnjoj košarci nego onda. Ali ostavio je traga i na kraju krajeva kad ga se spomene, odmah se prepozna način na koji je igrao. To znači da je ostavio veliki trag u košarci. Možda nije nešto osvojio ali način na koji je igrao oduševljavao je publiku i klinci su ga pokušavali kopirati. Pored toga je i dobar čovjek jer sam ga imao priliku upoznati i mogu reći da je super lik'', kaže Giriček.

Tokom sezone 02/03, Giriček je trejdom došao u Orlando. Trener mu je bio Dok Rivers a u ekipi je igrao sa igračima kao što su Trejsi Mekgrejdi, Šon Kemp a tu je bio i Grent Hil koji zbog povrede nije igrao.

''Istina o Doku Riversu je negdje u sredini. Niti je toliko kvalitetan niti je toliko nekvalitetan. Mislim da je prije svega dobar motivator. U kratkom periodu može napraviti dobre stvari A što se znanja tiče, nije vrhunski trener a nije ni loš koliko ga neki predstavljaju. Što se tiče igranja u Orlandu, meni je bilo super kao i u svim drugim klubovima. Nažalost, u drugoj godini u Orlandu sam tražio trejd jer nisam dobijao ono što sam zaslužio. Mislim da su me nepravedno šikanirali i to ne trener nego igrači. Glavna trojka je tu bila Mekgrajdi, Tajron Lu i Džo Hauvard. Ja sam odlučio pronaći sreću u drugom klubu jer jednostavno nisam se snašao među njima. Međutim, bilo mi je lijepo biti među takvim veličinama. Gledati jednog Trejsija Mekgrejdija kako igra ili biti u društvu jednog Šona Kempa, kojeg sam gledao na televiziji, Grent Hil koji na nesreću tada nije igrao radi povrede i mnogo drugih igrača. Zaista je bilo lijepo biti među njima i upoznati te ljude i to je jedan lijep dio moje karijere.''

Nakon Orlanda, Giriček je bio u Juti. Imao je priliku sarađivati sa legendarnim Džeri Slounom.

''Bilo mi je jako lijepo. Imali smo nesuglasica ali na kraju dana ga ja poštujem. Ne mogu reći ništa loše za njega i bilo mi je lijepo sarađivati sa njim ali smo imali neke nesuglasice. Ja dok god vjerujem da mogu, tražim svoje mjesto pod suncem pa makar negdje drugo. Imali smo drukčije zamisli. On je bio trener i njega se slušalo a ja sam tu izvukao deblji kraj. Ali za njega definitivno imam samo pohvale. Onako kako on priča, tako je i živio. Bio je autentičan što poštujem. Mogu se ja sa tim slagati ili ne ali je autentičan i to poštujem. Na kraju dana imam dobro mišljenje o njemu.''

Giriček je u Juti igrao sa nekim sjajnim igračima kao što je Kirilenko kao is a igračem koji možda i nije napravio karijeru kakvu je mogao, Deronom Vilijamsom.

''Kirilenko je bio odličan saigrač i sa takvim igračima bih uvijek igrao. Što se tiče Vilijamsa, mislim da je karakter razlog zašto nije napravio bolju karijeru. On je pozitivan ali i tvrdoglav i vuče na svoju ruku. Takav sam i ja bio. Ali ja sam se borio protiv vjetrenjača. Mislim da mi nisu davali šta su trebali a njemu jesu. On je tu pogriješio jer je pokušao vući mak na konac. Imao je sve ovlasti ali ne znam gdje je sve pošlo po zlu. Da sam ja imao takve ovlasti mislim da nikada ne bih ušao u sukob sa trenerom. Za njega se ekipa stvarala, njega su izabrali kao trećeg na Draftu i on je trebaio biti ''franshize player'' ali očito da su se pobrkali lončići. Možda je tražio previše ali kažem, to je moje mišljenje kao autsajdera. Nisam bio u njegovoj koži i ne mogu tvrditi šta je i kako je on doživio i možda nije korektno od mene da komentarišem zašto se on posvađao sa Džeri Slounom. Kažem, da sam ja imao takvu šansu kakvu je on imao, ne bi mi palo na pamet da idem kontra trenera'', kaže Giriček.

Svoju NBA karijeru, Giriček je završio u Finiksu. Tamo je opet igrao sa nekim sjajnim igračima kao što su Neš, Stodomajer i Šek.

''Svaka NBA ekipa bila je fantastična na svoj način. Svaka ekipa imala je neke svoje draži. Finiks je možda imao i najviše tih vrhunskih igrača. Bilo mi je jako lijepo tamo. Bilo je lijepo upoznati ljude i privatno, družiti se sa njima i te stvari neću zaboraviti nikad. Otišao sam iz Amerike sa divnim uspomenama i nemam zamjerke ni na koga. Za mene je bilo pozitivno iskustvo tih šest godina u Americi'', kaže Giriček.

Nakon Amerike, Giriček je došao u Fenerbahče. Tu je bio dvije godine ali ga je povreda spriječila da pruži svoj maksimum.

''Na nesreću sam imao nedostatak komunikacije sa Bošom Tanjevićem. Pošlo je po zlu jer sam ja bio povrijeđen moju prvu godinu. Klub i njihovi doktori su mi krivo dijagnostifikovali povredu. Ja sam nakon karijere saznao o kakvoj se povredi radilo. Međutim, oni su napravili krivu dijagnozu i ja sam dosta utakmica propustio. Mislim da sam propustio četiri mjeseca u prvoj svojoj sezoni u Feneru. Kad sam se vratio, oni su me ubacili u puni žrvanj. Ja sam se vratio pod bolovima. Bol nije prolazila jer dijagnoza povrede nije bila dobra. Ja sam se vratio u bolovima jer mi je više bilo glupo da zarađujem velike novce a nisam igrao. Rekao sam sebi boli me ali idem igrati jer koliko me plaćaju bilo mi je iksreno neugodno. I kako sam se vratio nakon četiri mjeseca bez treninga, nakon dva-tri mjeseca igre pod bolovima, imao sam rupturu lista da bi mi oni ponovo krivu dijagnozu dali, govoreći da je istegnuće lista. Na kraju sezone Boša mi je rekao da me ne želi i da niko ne vjeruje da trpim bol i da otkažem ugovor. Nisam htio otkazati ugovor jer sam znao da nešto nije u redu sa mnom u smislu povrede i da je kriva dijagnoza . Otišao sam u Ameriku i u Hrvatsku sam se vratio da bih otišao kod svog doktora za list, kojem vjerujem. Odradio mi je ultrazvuk lista i vidio da je ruptura lista u pitanju. Po dolasku u Ameriku, rekli su da imam puknuće donjeg trbušnog i da operacija mora biti odmah. Drugi dan sam bio na operacijskom stolu. Nakon mjesec dana bio sam najnormalniji nakon oporavka. Međutim, kada sam došao drugu godinu u Fener i dalje mi niko nije vjerovao da nisam glumio da me boli. Bez obzira i što sam pokazao medicinsku dokumentaciju, niko nije stao na moju stranu a Boša se ništa nije promijenio. I dalje me tretirao na isti način i ta druga sezona je možda i najgora sezona u mojoj karijeri. Nisam igrao previše a kad bih igrao, na prvu grešku me vadio iz igre. Na kraju godine su me otpustili. Loše iskustvo Fenerbahče za mene, moja greška je ta što nisam u tom trenu tražio mišljenje svog doktora. Možda bi stvari išle drugim putem ali očito je tako moralo biti. Ja sebi ne zamjeram ništa a oni znaju kako su se ponijeli ali vjerovatno ni oni sebi ne zamjeraju ništa. Nisu mi vjerovali bez obzira što am pokazao da njihovi doktori nisu bili u pravu. Odnos prema meni je ostao loš. Te dvije godine su mi bile mučenje što mi je žao jer Fener je veliki klub. Imau veliku bazu navijača, ja volim igrati pred takvim navijačima koji su emotivni. Bilo mi je žao što nisam mogao pružati partije kao prije za takve navijače'', ističe Giriček.

Giriček je možda mogao još koju sezonu igrati međutim, povreda ga je primorala da završi karijeru.

''Nakon operacije kuka, pokušao sam se vratiti ali nisam napravio rehabilitaciju kakvu sam trebao i jednostavno mi se kuk nije oporavio. A i nakon epizode u Fenerbahčeu i torutre koju sam proživio od kluba i trenera, izgubio sam volju za košarkom. Onda je došla i povreda kuka i rekao sam sebi, prekini ne moraš se više mučiti. Nešto si napravio u karijeri možeš normalno živjeti i nakon košarke. Imam puno interesa i van sporta tako da ta tranzicija mi je bila lagana i uopšte ne žalim. I mogu reći da mi je danas sve bolje i bolje u životu'', rekao je Giriček.

Sa našim sagovornikom smo popričali o tome koliko prati danas NBA i koliko se NBA sada razlikuje od vremena kada je on tamo igrao. 

''Slabije pratim jer utakmice su u večernjim satima i ne da mi se dizati da gledam. Drugi dan gledam neke hajlajtse. Košarka je drugačija nego kad sam ja igrao u NBA. Neću reći ni da je bolja niti lošija. Svako vrijeme nosi nešto svoje. Definitivno je danas lakše igrati u Americi jer su igrači zaštićeniji i ne igra se previše odbrana. U moje vrijeme se igrala dosta čvršća odbrana i bilo je dosta teže postići koš. Danas je to jednostavnije ali košarka nikada nije popularnija. Zapravo ljudi dolaze gledati košarku radi koševa i očito da su napravili dobar zaokret. Međutim, meni kao bivšem košarkašu smeta kada se ne igra na ''nož'' i kad se igra nonšalantno kao ajmo reći neki Ol Star. Argumenti koji idu u prilog NBA jesu da košarka nikad nije bila popularnija što znači da idu u dobrom smjeru te im se nema šta prigovoriti sa te strane.''

Dotakli smo se i dešavanja u Evropi kao i u Hrvatskoj, kada je klupska košarka u pitanju.

''Evropsku košarku zaista slabo pratim i ne bih se usudio to komentarisati. Logika mi kaže da je evropska košarka po talentima sve lošija i lošija. Nekako sve što ajmo reći vrijedi, odlazi u Ameriku. Po toj logici je evropska košarka sve lošija i lošija. Možda se neki neće složiti sa tim ali to je moje mišljenje. Međutim, moje mišljenje ne mora biti tačno jer zaista ne pratim mnogo evropsku košarku. Za Hrvatsku vrijedi ono što sam rekao za Evropu. Jednostavno, dosta mladih talenata odlazi iz Hrvatske u strane klubove i ne može se nadoknaditi tolika količina talenata tek tako. Premala smo mi zemlja da bi imali po deset talenata godišnje , to nije realno očekivati. Sve što je dobro odlazi u Evropu pa tako imamo naše mlađe igrače u Barseloni, Realu. Sa 18,19,20 godina odlaze u Ameriku. Danas ljudi prerano odlaze a a kad sam igrao u Ciboni, otišao sam sa 24 godine. Sa svim tim stvarima je normalno da je liga slabija i to nije ništa neočekivano jer je teško nadoknaditi količinu talenta koji odlazi a samim tim i kvalitet odlazi.''

Hrvatska reprezentacija godinama ima odličan individualni kvalitet ali pravih rezultata fali. Pitali smo našeg sagovornika šta misli radi čega je to tako.

''Po meni je do hijerarhije u ekipi. Trener je taj koji mora odrediti hijerarhiju i odrediti ko pije a ko vodu nosi jer igrači to teško mogu uraditi. Reprezentacija je skup najboljih igrača što jedna zemlja ima ali ja smatram da najbolja ekipa nisu najbolji igrači jedne zemlje nego najbolja ekipa koja može najbolje sarađivati. Međutim, svako sebi uzima za pravo da bude glavni u reprezentaciji što je prirodno u glavama nas igrača. Onda je trener taj koji mora napraviti hijerarhiju. Ja mislim da je ta hijerarhija u reprezentaciji ono što fali Hrvatskoj za uspjeh a od smrti Držaena mi to nismo imali. Dok je on bio živ, znalo se da je on lokomotiva. Od tada, svako vuče na svoju stranu i to je po meni veliki problem Hrvatske reprezentacije. Mislim da talenta imamo ali hijerarhija u ekipi za mene je ključ'', kaže Giriček.

Za kraj smo se dotakli mogućnosti da ednog dana Giričeka vidimo u ulozi trenera.

''Trenutno završavam školu za trenera i imam dva ispita još za položiti da bi bio košarkaški trener. Međutim, to mi trenutno nije prioritet. Vidjećemo šta vrijeme nosi ali za sada me ne zanima da postanem trener. Život je nepredvidiv. Ja trenutno uživam u onome što radim i uživam u životu. Šta nosi budućnost, to ćemo tek vidjeti. Ako se nekada zaželim sporta i poželim biti trener, ja se nadam da ću dobiti šansu'', poručio je za kraj Giriček.