XS
SM
MD
LG

Veslači s optimizmom otputovali u London

Kucnuo je čas istine za srpsku veslačku reprezentaciju u ovoj 2012. Nakon dugotrajnih i sveobuhvatnih priprema, mnogobrojnih provera i regata, hektolitara prolivene znoji, sati i sati vremena provedenih na vodi, u utorak 24. jula otputovala je na 30. letnje olimpijske igre u Londonu gde će od 28. jula do 5. avgusta, kada će se voditi bitka na olimpijskoj veslačkoj regati, polagati diplomski ispit. Na najvećem mogućem sportskom izazovu u karijeri svakog sportiste srpsko veslanje predstavljaće dve posade – četverac bez kormilara Miloš Vasić (rođen 10. januara 1991), Goran Jagar (10. jun 1984), Miljan Vuković (10. januar 1990), Radoje Đerić (28. decembar 1991) i dvojac bez kormilara Nikola Stojić (15. decembar 1974), Nenad Beđik (14. april 1989). Od reprezentativaca u London putuje i Marko Marjanović (24. novembar 1985) koji će u svojstvu rezerve biti na gotovs ukoliko, ne daj Bože, dođe do neke

nepredviđene situacije. Pored takmičara u ekspediciji srpske veslačke reprezentaciije za London su i Nebojša Ilić, dugogodišnji dirigent veslačkog orkestra, njegova desna ruka Olaksandr Fedotov, fizioterapeut Stevan Kastratović i generalni sekretera Veslačkog saveza Srbije Nebojša Jevremović. Naša veslačka reprezentacija je s velikim optimizmom otputovala u London. Gotovo uglas svi reprezentativci poručili su da su maksmimalno spremni za sve izazove koji ih očekuju i da su rešeni da daju sve od sebe ne bi li u Londonu na pravi način predstavljali srpski sport i veslanje koje su do sada nebrojano puta obradovali velikim uspesima na mnogim najvećim međunarodnim takmičenjima. Osim Nikole Stojića i Gorana Jagara, kojima su igre u Londonu četvrte, odnosno druge, ostali naši reprezentativci će debitovati na najvećoj svetskoj smotri sporta. Svakom od naših reprezentativaca smo postavili po dva pitanja i evo kako su oni, redom od najstarijeg ka najmlađem, odgovorili na njih. Nikola Stojić: Ovaj dvojac ne zaostaje za sidnejskim, atinskim i pekingškim Ovo su tvoje četvrte olimpijske igre na kojima učestvuješ. Da li Igre u Londonu imaju neki poseban značaj za tebe u odnosnu na Igre u Sidneju, Atini i Pekingu? – Kao što sam i mnogo puta do sada rekao meni su najznačajnije bile Olimpijske igre u Sidneju i to samo iz razloga što sam prvi put učestvovao na najvećoj svetskoj sportskoj smotri. S druge strane, svake Olimpijske igre su poseban doživljaj za sebe, jer se radi o zaista najvećoj reviji sporta koja se pak održava samo jednom u četiri godine. Uvek pred Olimpijske igre u meni se probudi neka posebna vrsta motiva i želje. I pred London osećam isto to – kazao je Stojić koji je na svim Olimpijskim igrama nastupa u dvojcu bez kormilara, uvek sa drugim partnerom (u Sidneju sa Višackim, u Atini sa Stegićem, u Pekingu sa Jagarom, a u Londonu će mu “saigrač” biti Beđik) – Moram ovom prilikom da čestitam Beđiku na ogromnom napretku koji je ostvario od oktobra prošle godine kada je stigao u Partizan. U svakom smislu učinio je značajan skok što se i rezultiralo time da obezbedi svoje mesto u olimpijskom timu. U poslednja dva meseca, kada smo zajedno seli u čamac uradili smo mnogo toga i bukvalno rečeno iz dana u dan smo naše veslanje podizali na viši nivo. Ovaj dvojac, siguran sam, ne zaostaje za dvojcima koji su učestvovali na prethodnim olimpijadama, ali je nezahvalno prognozirati njegov realan domet. Sve će se najbolje videti u Itonu. Koliko je prednost odnosno mana to što veslači neće biti smešteni u Olimpijskom selu? –U sportskom smislu mislim da je to velika prednost, pogotovo iz razloga što ćemo biti “uskraćeni” za duga putovanja do veslačke staze, kao što je bio slučaj u Sidneju i Pekingu. Tamo su veslači bili u Olimpijskom selu i mnogo vremena su gubili na putu do treninga i nazad. Takođe, u Londonu ćemo biti usresređeni samo na veslače, nećemo biti deo “ludnice” u selu i to, siguran sam, može svima da doprinese fokusiranju samo na takmičenje. S druge strane, osećaj Olimpijskih igara ti se posebno produbi kada uđeš u Olimpijsko selu i kada si deo armije od 10.000 sportista. Ipak, pošto se veslačko takmičenje završava na polovini Olimpijade imaćemo priliku da boravimo u olimpijskom selu i da se i tako osetimo delom ovog velikog događaja Goran Jagar: Teški četverac može i do medalje Pre četiri godine u Pekingu si veslao u dvojcu bez kormilara a sada ćeš veslati u teškom četvercu. Koliko se pred London razlikuju tvoje ambicije i ciljevi u odnosu na Peking? –Peking je bio pre četiri godine i odavno sam podvukao crtu posle tog takmičenja. Očigledno je da se bolje osećam u četvercu. Sa momcima sa kojima trenutno veslam sam sa malim prekidima u čamcu gotovo četiri godine. Izgradili smo neki poseban odnos, uživamo u svakom zaveslaju, šalimo se, a pri tom očigledno je da imamo odličnu perspektivu. Ove godine su nas u poslednja dva meseca zaobišli kiksevi i sa mnogo zrelosti, samopouzdanja i sreće putujemo u London. Kakve su šanse našeg teškog četverca u Londonu i ko je po tvom mišljenju najbliži medalji u ovoj disciplini? – Nesumnjivo da u trenutno bez premca Australija i Velika Britanija. Barem na papiru. Mi smo sa još nekolicinom reprezentacija u krugu selekcija koje mogu da se bore za medalju. Svi su “špicirali” formu, sa velikim motivom i ambicijama dolaze u London i siguran sam očekuje nas zanimljivo i neizvesno takmičenje. Iako, bi sam plasma u finale predstavljao veliki uspeh, mislim da ne smemo da se zadovoljimo time. Moramo da u svaku trku uđemo s mišlju o medalji, jer samo tako možemo da je i osvojimo. Do sada su se na većini Olimpijskih igara događale “seče” favorita, tako da i za neprikosnovene Austrijance i Britance ništa nije sigurno. To se odnosi posebno na domaćina koji će zbog svojih navijača biti pod još većim pritiskom. Britanci su dvojcu veslača iz dvojca, kojima je praktično bila zagarantovana medalja u ovoj discipline prebacili u četverac i tako na neki način bacilli sve karte na ovu disciplinu. Međutim, ko god uđe u finale imaće šanse da dođe do zlata, ali s druge strane i da trku završi na poslednjem mestu. Nenad Beđik: Zbog Stojića sam bolji Ovo su tvoje prve Olimpijske igre. Koliko ti je pomoglo to što veslaš u paru sa Nikolom Stojićem, koji ima već tri učešća na najvećim sportskim smotrama? –Nikola Stojić je nesumnjivo imao veliki uticaj za to što sam danas. U poslednja dva meseca svojski se trudio da mi na svakom treningu prenese delić iskustva kako pristupom samoj trci, tako i samim takmičenjem u njoj. Sigurno je da sam zbog njegovih saveta 25% spremniji i kvalitetniji. Ovo su moje prve Olimpijske igre, ushićen sam zbog učešća na njima i posebno mi je drago što ću uz sebe imati čoveka sa tolikim olimpijskim iskustvom. Kakve su šanse našeg dvojica bez kormilara i ko je po tvom mišljenju najbliži medalji u ovoj disciplini? –Konkurencija u dvojcu je ogromna. Međutim, i mi smo ozbiljno radili formu podigli na najviši mogući nivo i nismo bez šanse. U prvu grupu favorita spadaju Novi Zeland, Kanada i Francuska, a u drugu Australija, Italija i mi. Mi bi smo plasmanom u finale ostvarili, nema sumnje, veliki rezultat. Ukoliko uspemo u tom prvom cilju, mislim da bi u borbi za medalje bilo sve otvoreno. Miljan Vuković: Nikada nismo bilo brži Da li je učešće na Olimpijskim igrama u Londonu vrhunac tvoje dosadašnje karijere? –Olimpijske igre su san za svakog sportistu. Od početka bavljenja sportom svaki takmičar, trenira, žrtvuje se i takmiči se na raznim frontovima, sve u cilju da dostigne nivo potreban za učešće na Olimpijskim igrama. I u mom slučaju je isto. Od kada sam počeo da treniram veslanje učešće na Olimpijadi mi je stalno bilo u glavi i evo već u 22 godini mi se ispunio taj san. Iako, prvi put idem na Olimpijske igre nemam tremu. Ništa se neuobičajeno nije dešavalo ni u pripremama za ovo takmičenje u odnosu na pripreme za ostala velika svetska takmičenja. Međutim, osećam veliko nestrpljenje i brojim dane do starta prve trke. Možda kada budem doputovao u London shvatim gde sam u stvari i tada me obuzme neko drugo osećanje. Ipak, psihički i fizički smo se maksimalno pripremili, pucamo od samopouzdanja i to je glavni razlog što sa velikom sigurnošću odlazimo na ovako veliki događaj. Da li si zadovoljan formom s kojom teški četverac odlazi u London? –Smatram da smo trenutno u zenitu forme ove sezone, ali i otkako je ovaj četverac na okupu. Odlično smo trenirali u završnim pripremama na Bohinjskom jezeru, a potom i u Zagrebu gde smo ukrštali koplja sa hrvatskim četvercom skulom koji je u Londonu veliki favorit za medalju. Upravo u trkama sa ovom posadom smo i definitivno sami sebi odagnali svaku sumnju u veliki kvalitet. Nosili smo se sa njima rame uz rame i te trke su dodatno doprinele da nam samopouzdanje leti seže do neba. Miloš Vasić: Veslam i za Mali Zvornik Bio si na klackalici od početka sezone. Posle mnogo kombinatorike vraćen si u četverac sa kormilarom i izborio si se za svoje mesto u olimpijskom timu. Kako si se osećao kada si saznao da ćeš definitivno biti učesnik Igara u Londonu? –Posle eksperimenta na Svetskom kupu u Beogradu gde sam veslao u dupl skulu vraćen sam u staro jato, u ekipu s kojom sam na okupu tri godine. Bio sam neizmerno srećan zbog same te činjenice. To što smo se posle male pauze ponovo okupili kao da nam je udahnulo novu snagu i energiju da dokažemo da smo idealna kombinacija za ovaj čamac. Trenirali smo kao nikad i kada smo saznali da ćemo definitivno nas četvorica nastupiti na igrama u Londonu meni lično se ostvario veliki san. Em ću veslati na najvećem sportskom događaju, em ću biti u čamcu sa ljudima s kojima se poznajem u dušu i s kojima sam i van čamca veliki i iskreni prijatelj. Jedini si olimpijac u istoriji malog mesta Donja Trešnjica u opštini Mali Zvornik. Koliko ti je to motiv više da daš svoj maksmimum s obzirom da si pored sebe i Srbije jedini predstavnik ove opštine u Londonu? Moje učešće na igrama je i veliki uspeh jednog ovako malog mesta. Nikada u istoriji niko iz Opštine Mali Zvornik nije učestvovao na Olimpijadi i meni je pripala čas da budem prvi. Moji zemljaci su mi stalno u mislima, znam odakle sam potekao, a u Londonu ću veslati i za njih. Za moje učešće na Olimpijadi, po rečima moje majke vlada veliko interesovanje u mom mestu. Neretko je komšije na ulici pitaju u kakvoj smo formi i prenose mi podršku preko nje. Stvarno sam dirnut time i trudiću se da u Londonu što dostojnije predstavim, kako sebe i Srbiju, tako i Opštinu Mali Zvornik i Donju Trešnjicu. Radoje Đerić: San dosanjan za samo pet godina Pre pet godina si počeo da treniraš veslanje i tada su ti ljudi iz Saveza rekli da ćeš biti u Projektu London 2012. Kako sada gledaš na ceo taj neverovatan i meteorski put? – Kada su došli u moju srednju školu i kada su me pikirali kao velikog veslačkog talenta rečima da ću biti deo projekta “London 2012”, mislio sam da se šale sa mnom. Evo pet godina kasnije uverio sam se da je uz veliki i naporan rad i ogromnu požrtvovanost sve moguće. Dosanjao sam san svih sportista posle samo pet godina treniranja i ushićen sam zbog toga. Možda i dalje nisam svestan veličine samog događaja, jer ne osećam ništa neobično. Možda ću pravi osećaj Olimpijskih igara imati tek kada dođem u London i kada na jednom mestu vidim elitu svetskog sporta. Olimpijske igre u Londonu će okupiti krem svetskog sporta. Koga bi od zvezdi svetskog sporta voleo najviše da upoznaš? Nisam razmišljao posebno na tu temu. Pošto veslači neće biti u Olimpijskom selu prvo bih voleo da upoznam legende svetskog veslanja i članove čuvenog britanskog četverca Stiva Redgrejva i Metjua Pinseta. Njih dvojca su obeležili jednu eru svetskog veslanja, osvojili brojne zlatne medalje na olimpijskim igrama i veliki su idoli mnogim mladim veslačima. Pošto se veslačko takmičenje završava na polovini Olimpijskih igara imaćemo priliku da boravimo i u Olimpijskom selu, a ja bih lično najviše voleo da se što bolje upoznam sa svim članovima srpskog olimpijskog tima. Naša reprezentacija će biti smeštena u olimpijskom veslačko-kajakaškom centru Rojal holidej koledžu. Veslačko takmičenje na Olimpijskim igrama u Londonu počinje 28. jula, a završava se 5. avgusta i biće održano u Itonu.