Glavni grad provincija fudbalske Srbije

Bilo nekad na Novom Beogradu - detalj sa utakmice IMT - OFK Žarkovo, foto lična arhiva autora teksta

Odlukom Izvršnog odbora FS Srbije da poziciju OFK Žarkova u prvoligaškoj konkurenciji popuni ubsko Jedinstvo, fudbalski Beograd izgubio je još jedno mesto u dva najviša ranga. Glavni grad u eliti ima pet predstavnika (Crvena zvezda, Partizan, Čukarički, Voždovac i Kolubaru iz Lazarevca), a u Prvoj ligi četiri - IMT, Grafičar, Rad i Radnički (NB).

Devet timova u dve vodeće lige najmanji je broj za Beograd u poslednjih šesnaest godina, od osamostaljivanja Republike Srbije i uspostavljanja postojećeg sistema takmičenja. Bilo ih je više čak i u periodu od 2006. do 2009. godine, kada je elitno i prvoligaško društvo brojalo 30 ekipa (12+18), dve manje nego kasnijih sezona. Super ligu su sa više ili manje uspeha, igrali Zemun, BSK iz Borče, OFK Beograd i Bežanija, a u Prvoj ligi su se takmičili OFK Mladenovac, Sinđelić, Hajduk sa Liona, BASK, Teleoptik i Budućnost iz Dobanovaca, sada samo srpskoligaši, zonaši i članovi najnižeg ranga.

Poslednjih godina bilo je još vanrednog napredovanja u Prvu ligu, klubova koji to nisu uspevali kroz takmičenje. Pre dva leta, bila su četiri slobodna mesta i Izvršni odbor FSS promovisao je Loznicu, Radnički iz Sremske Mitrovice, GFK Dubočicu iz Leskovca i Slogu iz Kraljeva. Ni jedan beogradski klub nije dobio priliku da igra u višem rangu, kao ni sada, posle odustajanja OFK Žarkova zbog finansijskih poteškoća. Prijave su poslali Budućnost iz Dobanovaca kao prva ispod crte, kao i Zemun i OFK Beograd. Nadležni su ponovo preskočili glavni grad i šansu ukazali ambicioznim Ubljanima, iz mesta udaljenog pedesetak kilometara od Beograda, koji je i ovog leta ostao provincija fudbalske Srbije.

INFRASTRUKTURA U ZAOSTATKU

Glavni grad zaostaje za ostalim regionima Srbije i po infrastrukturi. Država gradi stadione u Zaječaru, Leskovcu i Loznici, uskoro u još par mesta, što je dobro, ali se postavlja pitanje zašto je zaobiđen grad u kojem živi ili mu svakodnevno gravitira trećina stanovništva zemlje, ako se izuzme budući Nacionalni stadion, od kojeg beogradski klubovi neće imati nikakve konkretne koristi.

U Beogradu su stadioni uglavnom od pre tri i više decenija, oronuli i daleko od modernih. Bilo je nekoliko pozitivnih primera poslednjih godina - Bežanija, Sinđelić, BASK, Radnički (NB), Grafičar i Zvezdara - ali se sve finansiralo iz klupskih ili privatnih izvora, dok država, grad, opštine ili mesne zajednice nisu uložile ni petoparac u fudbalske objekte glavnog grada.

NAJBROJNIJI ZAPAD

Računajući Super i Prvu ligu, najviše timova biće iz regiona Zapadne Srbije, deset i to četiri člana elite i šest u drugom takmičenju po kvalitetu. Vojvodina i Beograd daju po devet predstavnika, s tim što glavni grad ima pet superligaša, a pokrajina pet prvoligaša.

Istočni region ima svega četiri predstavnika. U eliti su Radnički iz Niša, Napredak i Radnik iz Surdulice, a u Prvoj ligi je povratnik Trajal iz Kruševca jedini član.


OFK Vršac 0 : 1 Zemun
Voždovac 1 : 0 Javor Matis
Radnički (SM) 1 : 0 Inđija Toyo Tires
RFK Grafičar 2 : 0 Mladost GAT
Borac 1926 2 : 0 GFK Sloboda
Radnik 2 : 1 Trayal
Mačva 2 : 1 GFK Sloven
Smederevo 1924 0 : 1 GFK Dubočica
Konačna tabela
Poz Tim Utak Pob Ner Por Bod
1 Radnik 30 18 8 4 62
2 Javor Matis 30 14 11 5 53
3 Mačva 30 15 8 7 53
4 Mladost GAT 30 13 13 4 52
5 Voždovac 30 12 10 8 46
6 Borac 1926 30 12 9 9 45
7 RFK Grafičar 30 11 10 9 43
8 OFK Vršac 30 11 9 10 42
9 Zemun 30 9 13 8 40
10 Radnički (SM) 30 7 14 9 35
11 GFK Dubočica 30 7 10 13 31
12 Smederevo 1924 30 7 10 13 31
13 GFK Sloven 30 6 12 12 30
14 Trayal (-3) 30 8 7 15 28
15 Inđija Toyo Tires 30 5 9 16 24
16 GFK Sloboda 30 4 9 17 21
XS SM MD LG XL XXL