XS
SM
MD
LG

Svet je lopta šarena: Fudbal je pobedio sve


Da u štampanom novinarstvu, kao u elektornskom, postoji “rezolucija 3D” ovo bi bio njen original kao produkt sa tastature, od koje je sve i počelo. Pošto je tehnologija toliko napredna svakim trenom, a ne časom ili danom, onda nam ostaje tastarura i misao, da je sačuvamo u moru ustalasonom cunamijem informacija koje svakodnevno bombarduju naš itelekt i nipodaštavaju izvorne vrijednosti.
Fudbal je pobijedio sve, i Amere, i Ruse, uz njih i Kanađane i Meksikance; pobijedio cijeli svijet i preskočio sve ere i zaobišao sve barijere, dokazavši još jednom da je svijet zaista lopta šarena, i to već 100 miliona godina.


Sve je nestalo u trenu: prijetnja Amerikanaca da će se ograditi zidom visokim do neba od Meksikanaca, prijetnja Kanađana da će prekinuti sve poslovne odnose sa Amerikom zbog poreznih nameta, a Američka bahatost da ih interesuje “samo njihov interes”, umirila se i utišala. Pobijedio je i – interes sve tri zemlje…
Sva tri do juče namrgođena protivnika računala su i izračunala da će organizacijom svjetske smotre fudbala 2026. godine profitirati kao u malo kojem drugom do sada znanom biznisu, da će graditi i izgraditi svoju zemlju, uz to zaraditi i orgoman novac, pod uslovom da se ne pojavi neki vilenjak i sve to poništi moćnim atomskim nuklearnim oružjem!


Ono što nam i vješto i nevješto skriva politika, obmanjujući nas “šarenim lažama”, fudbal je razotkrio jednim jedinim potezom i sve je postalo kristalno čisto. Niko više ne pominje neprijateljstvo, netrpeljivost, ugroženost i uvrijeđenost; milijarde dolara koje će stići od završne fudbalske smotre svijeta pobijedile su, opet, sve i svakog, pa tako i Meksikance, Kanađane i Amerikance!


Sjetio sam se, ovog časa, oktobra 1996. godine kada je “Svijet sporta” uputio otvoreno pismo tada prvom čovjeku Svjetske fudbalske federacije Brazilcu Žoao Avelanžu da se nađe riješenje i za fudbal u Republici Srpskoj. Uz sugestiju drugara okupljenih oko te sportske revije, prije svih Nebojše Radmanovića, Dušana Popovića i Veljka Kojovića, a uz podršku svjetskih znanih ljudi u FIFA Miljana Miljanića i Dušana Maravića, put Švajcarske otišlo je pismo iz kojeg izdvajam:
“...vjerovali smo u Vas da ćete, uz rješavanje statusa Nogometnog saveza BiH, u svjetlu Dejtonskog sporazuma, riješiti i postojanje i opstajanje Fudbalskog saveza Republike Srpske. Vjerovali smo u Vas i FIFA više nego u UEFA, jer nam je ružno iskustvo sa Evropom. Ne može da niste znali da je čak daleke 1930. godine na prvom Svjetskom prvenstvu u fudbalu u Montevideu igrala reprezentacija Jugoslavija, s grbom orla na dresu; mi pripadamo narodu koji je utemeljio Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Vjerovali smo u Vas jer ne može da ste zaboravili koga je i koju reprezentaciju Pele tražio na svom oproštaju. Vjerovali smo u Vas jer morali ste negdje, i od nekog, čuti da je generacija rođena pedesetih godina s početka sedamdesetih godina znala ‘na izust’ reprezentaciju Vaše zemlje: Gilmar, Đalma Santos, Mauro, Nilton Santos, Zito, Zozimo, Garinča, Didi, Vava, Pele i Zagalo.
Kinezi, a od njih se uvijek može naučiti, kažu – klatno se vraća uvijek istim putem.”
Jesu li toga danas svjesni Amerikanci, Kanađani i Meksikanci dok slave domaćinstvo svjetske smotre fudbala 2026. godine?
Fudbal nema granica, fala Bogu da je tako.
Samo još lopta da krene, svi iščekujemo danas 17 časova, kada će prve na teren Rusija i Suadijska Arabija…
Njegovo veličanstvo fudbal!